„Daj čovjeku ribu, nahranit ćeš ga za jedan dan. Nauči ga loviti je, prehranit ćeš ga za cijeli život.“
U vrijeme kada je sve 'instant' i na dohvat ruke, zaboravljamo da nam je uistinu sve nadohvat ruku i da samo te ručice treba zaposliti. Mi smo zaposlili naše ručice i kroz razne aktivnosti povezali tradiciju i naša znanja iz većine predmetnih područja. Odlučili smo projektne aktivnosti prilagoditi uzrastu djece, njihovim sposobnostima i znanjima. Učenici nižih razreda izrađivali su kuharske kapice kao predaktivnost, dok su ùčenici viših razreda izrađivali domaći kvasac (starter), pratili proces fermentacije i dohranjivali ga, te smo na koncu ispekli domaći kruh koji nas je mirisom i okusom neodoljivo podsjetio na kruh kojeg su pekle naše bake.
Druga predaktivnost bila je kiseljenje domaćeg mlijeka u čemu smo također bili uspješni jer se tražila čaša jogurta više. Kako nastaje i domaći sir vidjeli smo iz 'prve ruke'.
Djeca su vagala, mjerila, mijesila, kreirala, te povezivala znanja iz prirode, biologije, matematike i kemije u proizvodnim procesima.
Degustirali smo naše proizvode, a zasladili ih i domaćim marmeladama od šljiva, kupina, višnje, naranče i smokve.
Koliko smo bili uspješni otkrila su nam vesela i znatiželjna dječja lica te tek nekoliko mrvica kruha koje su ostale na stolu. Male kruščiće koje su djeca pekla nosili su kućama, kao i drvene kuhače koje smo ukrasili za trajnu uspomenu.